Moji konji, moji snovi...

četvrtak, 01.11.2007.

Lipicanci

Image and video hosting by TinyPic
...napokon obečani post...cerek

Obilježja pasmine
Oblik tijela lipicanca je položeni četverokut, a glava mu je izrazito suha s konveksnom pročeonom linijom i lijepo savijenim i visoko nasađenim vratom. Leđa su mu duga, vrlo široka i jaka s kratkim, širokim spojem. Sapi su mišićave, okrugle i duge s visoko nasađenim repom. Ima prilično širok i dubok prsni koš i zaobljena rebra. Visokom hodu pogoduje duga lopatica i kratka podlaktica (odlika španjolskih konja). Noge su mu košćate i jake, a zglobovi vrlo razvijeni i široki s čvstim tetivama i kopitima. Snažna i gusta struktura odlikuje kako grivu, tako i rep. Lipicanci se kote sa sivom bojom dlake koja u dobi od 8 do 10 godina postane potpuno bijela. Nadaren je za španjolski korak (Španjolska kraljevska škola jahanja u Beču).

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Povijest lipicanaca
Temelj toj pasmini dali su slovenski kraški, španjolski i napolitanski, a kasnije i arapski konji. Zna se da su na području Lipice već u rimsko doba uzgajali snažne, brze i izdržljive konje.

Image and video hosting by TinyPic

Egela u Lipici
Ergelu je utemeljio austrijski nadvojvoda Karlo koji je tada bio regent za Štajersku, Korušku, Kranjsku, Istru i Trst. Lipicu je s pripadajućim posjedima kupio od nadbiskupa Trsta. U ergeli je htio uzgojiti dovoljno elegantnih, vučnih i jahačih konja za konjušnice u Grazu, gdje mu je bila rezidencija.

U su izgradili konjušnicu i uredili travnjake i pašnjake. U tu su svrhu navažali zemlju iz brojnih kraških dolina, što je znatno promijenilo i izgled toga kraja, koji je ubrzo i pošumljen. Radovi su dovršeni u pet godina, pa je već 1580. upravitelj ergele Franc Jurko poručio nadvojvodi da je zajamčen daljnji i nesmetan razvoj ergele.

Prvi španjolski konji nabavljeni su već 1580., a potom su u godinama 1581., 1582. i 1584. kupljeni i konji iz Italije, koji su bili vrlo slični španjolskima. Španjolske su konje kupovali i kasnije. Osobito je značajna kupnja ždrepca Cordova 1701. Kupovani su i njemački konji (najpoznatiji je ždrebac Lipp) te danski konji, najviše iz kraljevske ergele Frederiksborg.

Tek su nakon toga osnovane vlastite krvne linije koje su se održale i do danas: Pluto, Neapolitano, Conversano, Maestoso, Favory. U Lipicu je dopremljeno i više arapskih konja, a vlastitu je krvnu liniju oblikovao 1816. kupljeni izvorni arapski konj Siglavy.

Širenje u druge zemlje
Lipica je u svojoj povijesti izdržala nekoliko teških udaraca. Najprije su konji 1796. preseljeni u Mađarsku, a vraćeni su 1798. Potom su 1805. preseljeni u Đakovo i potom u Karad, da bi bili vraćeni 1807. Treći put preseljeni su 1809. u Mađarasku, u blizinu ergele Mesöhegyes, gdje su ostali punih šest godina.

Najteži udarac ergela je doživjela za Drugog svjetskog rata. Po kapitulaciji Italije, zauzeli su je Nijemci i već u listopadu 1943. preselili svih 179 konja u Hostoun u Češkoj. Ondje su bili i konji iz austrijske ergele Piber, iz bivše jugoslavenske kraljevske ergele Demir Kapija, iz bivše jugoslavenske arapske ergele Dušanovo kod Skoplja i iz Poljske ergele Janow.

Krajem rata svi su ti konji došli pod američko zapovjedništvo. Amerikanci su dio konja i čitav arhiv predali Italiji, mnogo je konja otišlo u Piber. Lipica koja je pripala Jugoslaviji tek je 1947. dobila svega 11 konja. Ipak, kroz trideset godina uspjeli su ondje obnoviti čitavu ergelu i ponovno doći do toga da posjeduju predstavnike svih krvnih linija konja.


Stanje u Lipici danas:
Danas je u Lipici zastupljeno šest izvornih krvnih linija lipicanaca, koje su ondje bile i oblikovane. Začetnici su tih današnjih linija:

* Pluto - izvorni danski pastuh, sivac, okoćen 1765. u ergeli Frederiksborg.
* Neapolitano - izvorni napolitanski pastuh, riđan, okoćen 1790.
* Conversano - izvorni napolitanski pastuh, vranac, okoćen 1767.
* Maestoso - sivac, okoćen 1773. u ergeli Kladruby.
* Favory - plavkasti riđan, okoćen 1779. u ergeli Kladruby.
* Siglavy - sivac, izvorni arapski konj okoćen 1810.

Uz tih šest klasičnih linija lipicanca, oblikovanih u Lipici, postoje još dvije: hrvatska linija Tulipan i mađarska linija Incitato. Ove dvije linije nisu zastupljene u Lipici.

Jednaku važnost kao što je oblikovanje linija pastuha pridaje se i oblikovanju rodova kobila. Sveukupno je oblikovano 18 rodova kobila, od čega ih je u Lipici zastupljeno 15.

Image and video hosting by TinyPic

Uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj (hvala Bogu da je do toga uopće dođlo smijeh
U Hrvatskoj se lipicanci počinju uzgajati 1806. u Đakovu, a u 19. stoljeću stvara se zasebna linija pastuha, Tulipan. Posebice se uzgajao u Slavoniji, jer je zadovoljavao tadašnje potrebe za većim, jačim i ustrajnim konjem, dobre ćudi s malim zahtjevima za hranom. Osim linija pastuha, u Hrvatskoj danas postoji i 11 rodova kobila: Traviata, Siglavy, Rendes, Margit, Gidran, Famosa, Almerina, Spadiglia, Wanda, Africa i Enganderina.

Danas se ne drži da je ugrožen, ali s obzirom na kulturološli značaj i broj grla, pasmina je vrijedna zaštite. Ta se zaštita u Hrvatskoj provodi putem državne ergele lipicanaca te udruga uzgajivača. To su: Državna ergela Đakovo, Konjogojstvena udruga Vallis Aurea, Konjogojstvena udruga Slavonija, Konjogojska udruga Đakovština, Konjogojska udruga Stari graničar, Konjogojska udruga „Lipicanac“ Ruščica.

Image and video hosting by TinyPic
Križni put" lipicanaca
Ergela Lipik u svom modernom obliku ustrojena je 1938. godine te se od tada u njoj uzgajaju lipicanci, a do rata aktivno je djelovao i konjički klub kao i škola jahanja. Na otvorenom prostoru između štala i županijske ceste često su se mogli vidjeti ovi prekrasni konji u svoj svojoj raskoši, čime su postali i turistička atrakcija, kao i zaštiti znak Lipika, koji i danas u svom grbu nosi glavu lipicanca.
Lipicanci su ukradeni s ergele Lipik u četničkoj agresiji na Hrvatsku u jesen 1991. godine, te su odvedeni u Bosnu u mjesto Lilić. S Ergele Lipik 88 konja odveo je Milan Komasović, pod izlikom da ih spašava.
U veljači 1992. odvedeni su u Vojnu ustanovu "Karađorđevo" gdje ostaju do veljače 1995. godine kada su morali napustiti štale u Karađorđevu. Tadašnja Vlada Republike Srpske Krajine donosi odluku da Milan Komasović koji je ukrao konje mora ih vratiti na područje Hrvatske, odnosno na područje općine Pakrac na kojem se nalaze štale Ergele Lipik. O ovoj odluci postoji pisani dokument odnosno izjava koju je gosp. Komasović 03.09.2003. godine dao u Ministarstvu poljoprivrede Republike Srbije. No, gosp. Komasović nije poslušao ni odluku "svoje" Vlade, nego konje 1995. godine iz Karađorđeva seli u objekte poljoprivrede zadruge "Bešenovo", gdje ostaje do 1997. godine.
Godine 1998. konji su preseljeni na poljoprivredno gospodarstvo Teodora Bukinac kod Novog Sada gdje se nalaze i danas.
Kroz sve te godine reprodukcija je bila loša, koni su često ugibali, oboljevali i konstantno su bili na rubu egzistenicije.

Prema procjenama stručnih službi RH na prostoru Republike Srbije trenutno se nalazi preko 300 lipicanaca koji svoje porijeklo vode s Ergele Lipik.
Postoji pisani dokument da je do 10.12.1999. godine (prije sedam godina) prodano točno 133 lipicanca Ergele Lipik. Neupitno je da je od tada bilo još potomaka te da su i oni prodavani.
Današnji zahtjev za financijskom naknadom za "zbrinjavanje" konja od 1998. godine, koju je 2003. godine T. Bukinac procjenio na 300.000 €, smiješan je i u potpunosti neprihvatljiv.

Konji su ukradeni iz Lipika i na njima su do danas lopovi ostvarili znatnu financijsku korist, a ostatak stada se sada nalazi u tako katastrofalnom stanju da je njihovo skoro umiranje sasvim izgledno.

Vratili su se napokon doma 13.10.2007. Sada su u karanteni i čekaju povratak na svoje pašnjake...rofl fino cerek

Image and video hosting by TinyPic

Nisam još bila u Lipiku ali jedva čekam... cerek

- 17:17 - Komentari (42) - Isprintaj - #

srijeda, 29.08.2007.

Petrovaradin

Prekrasan je grad pored Novoga sada. Manje više ga svi znaju po Exitu (festival koji se održava za vrijeme ljeta). On se održava na prekrasnoj tvrđavi oko koje se i razvio sam grad.

Image Hosted by ImageShack.us


Nisam išla tamo zbog Exita već zbog, naravno, konja nut.
Pošto sam bila kod bake u Iloku i bilo mi je dosadno mama je rekla da ima nekog frenda koji jaši u Konjičkom Centru Petras koji se nalazi na samoj tvrđavi u Petrovaradinu normalno da sam pristala ići party...
Nije nam dugo trebalo od Iloka do tamo a kada smo došli tamo našli smo nešto prekrasno cerek.

Image Hosted by ImageShack.us


Konj u štali ima svoj boks od najmanje 3x3 m i svi su debeli šta znači da ima i hrane u izobilju, a jahači imaju uvjete o kakvima neki mogu samo sanjati cry!!!
Ma pogledajte sami eek

Naravno cijela štala mi nije stala u sliku ...
Image Hosted by ImageShack.us


DIO sedlarnika u kojem se nalaze ormarići jahača, a imaju i STRUJU
Image Hosted by ImageShack.us



A sada konjići cerek neznam kako se koji zove ali zar nisu preslatki?

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Ovaj konj ima neopisivo ogromnu grivu eek
Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Ovo je jedini pony u štali...
Image Hosted by ImageShack.us


Naravno ovi konji nisu jedini u štali, a ako hoćete vidjeti ostale morate otići sami sretan!!!

Za kraj jedan prekrasni mali pesek koji je stalno hodao za mnom...
Image Hosted by ImageShack.us

- 13:52 - Komentari (40) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2007.

Ranch Grabrova

Nalazi se iznad Mošćenica na ulazu PP Učka i tamo smo Sanja, Maja i ja doživile nešto što vjerujem nemožeš doživjeti na još puno mjesta na svijetu.
Planina Učka zaštićena je 1999 te postala parkom prirode, a jedno je od posljednjih mjesta u Europi gdje možete vidjeti Bjeloglave supove (nama je proletio iznad glave yes).
Na ranču smo bile sa: kozama, kozicama, tri psa (Gaja, Sil i Luna) i narvano tri predivna konja (Tena, Kontesa i Barun) cerek.
Prvih par dana smo se zezale po ranču: skakali prepone thumbup (tj. bale sjena poredane po podu sa bagremima koji su na služili kao motkice), pokušavali dresuru wink,a Moreno i Alen (dečki koji vode ranch) su nas pokušavali naučiti nešto o western jahanju zujo. Pošto sam ja dresurac i na hipodromu ne skačem prepone ovo je bilo osvježenje i mogu reći da mi se svidjelo ali ipak ne toliko da se prebacim u preponaše no, no western sedlo i način jahanje mi se svidjelo: samo sjediš u onoj fotelji od sedla i pratiš konja thumbup!!!
Nakon što smo isprobali valjda sve vrste jahanja počeli smo ići po terenima party. Prvo po kratkim terenima od sat vremena a onda jedan dan Morenu je sinulo da idemo na cijeli dan po Učkoj. Mi naravno krenemo na taj teren bez kune u đepu, sa samo jednim sendvićem i "dosta" vode.Maja je prvi dio puta hodala i slikala nas tako da sada imamo hrpu slika, ali kako i prošli post morat će te mi oprostiti i pričekati slikicecerek. Kada se Maja umorila zamjenile smo se. Ne dugo poslje toga stigli smo do male livade i ispred nas je izletjelo malo preslatko crno ždrijebecerek; pogledalo nas i odtrčalo od nas, pratili smo ga i odveo nas je točno do cijeloga krda polu divljih konja (puknucukoji nažalost svi idu u mesomad). Ispred krda stajao je prekrasan crni pastuh i gledao nas, počeli smo šuškati sa vrećicom i prišli su nam blizu i pobjegli jer ih je Moreno htio natjerati u galop prema nama no oni su puno su ga shvatili i zbrisali na rugu starnu. IZGLEDALO JE PREKRASNO!!!thumbup Na 920 metara nadmorske visine oko 13.00 h smo stali i pojeli one sendviće koji su nam bili zadnji obrok toga dana headbang i tamo popili manje VIŠE svu vodi koju smo imali. Osim ovih malih prepreka koje smo imali sve ostalo je bilo savršeno: društvo kiss, priroda... U 17.00 h bila sam crknutazijev; samo sam sjedila na onom sedlu ko leš u kaubojskim filmovima. Ostalio dio puta smo se spuštali niz planinu i bilo bi lakše da nisam imala na leđima ruksak sa 5 l vode u njemu, a mislim da je našem Barunu bilo dosta života jer je nosio Morena i Maju na svojim leđima sljedećih sat i pol. Nakon tih sat i pol shvatili smo da stvarno više nemože nositi njih dvoje i onda je Moreno sišao sa konja i pustio Maju da jaše a on nas je pratio cipelcugom i zezao (da ne kažem nešto drugo) ostatk puta. Kada se počeo spuštati mrak još smo bili na terenu i moram priznati da me je uhvatila malo frka, no hvala Bogu i mojoj maloj kobilici koja je tada nabila dobar tempo hoda i na vrijeme smo stigli domathumbup!!!

ranch Grabrova
Image Hosted by ImageShack.us


Krenuli smo...
Image Hosted by ImageShack.us

U šumarku skrivenom...
Image Hosted by ImageShack.us


Iz šumarka skrivenog...
Image Hosted by ImageShack.us

Pony Express iznad oblaka...
Image Hosted by ImageShack.us

Iz trave...smokin
Image Hosted by ImageShack.us

Zar nije prekrasno?...
Image Hosted by ImageShack.us

Mali odmor...
Image Hosted by ImageShack.us

Na povratku kući...
Image Hosted by ImageShack.us

Tena i ja...
Image Hosted by ImageShack.us

Kraj...no
Image Hosted by ImageShack.us

- 20:37 - Komentari (75) - Isprintaj - #

Moje prve ljubavi...

... su Tara prvi konj kojega smo dobili prije 4 godine i razmazili je tj. ne mi već tatazujo. Nakon godinu dana Tara je točno na Uskrsno jutro oždrijebila Tenu party malu kobilicu sa lisom u obliku križića. Naravno ta mala kobilica više nije mala sada je već jašimo i idemo na terene sa njoj i svakoga dana je sve bolja i bolja. Sljedeća dva konja koje smo dobili su Kontesa Nera prekrasna kobila koju nemože voljeti svatko (a ja nisam jedna od odnih koja ju jako volino) nekada je preskakala prepone ali sada je samo na terenima i na njima se non-stop natječe sa Barunom odnosno Snješkom (mi smo ga preimenovali zbog toga što zapravo ne postoji razlog zbog kojega se on zove tako nut ; barem ne fizički), on je konj kojega možete samo sanjati da imate kada idete na terene: ne boji se ničega i ima snage koliko vam srce želi čak i da nosi dvoje ljudi po terenu(isprobano yes).
Tena, Kontesa Nera i Barun su smejšteni u PP Učka na Ranču Grabrova (o kojem ću vam pisati kasnije), Tara uživa u prekrasnoj privatnoj štali blizu Zagreba.thumbup
Velika pusa svima
kiss wave
NAPOKON SLIKICE

Alen i Barun...
Image Hosted by ImageShack.us

Tena i ja...
Image Hosted by ImageShack.us

Kontesa i Sanja...
Image Hosted by ImageShack.us

- 20:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se