Cuvaj me u malom kutku svog srca!
Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak zivota,
a voli me tek toliko da znam da postojim!
Volim da te diram, da te gledam, da te nerviram, da ti mozak ispirem. Volim da te mazim, pazim, razmazim, da te zarazim, ne volim da te molim, ali VOLIM DA TE VOLIM!!!
Jedno malo mače sad za tobom plače zato što ga drugo nije zvalo dugo...
Hvala ti za radost, sreću i smijeh, hvala ti za utijehu i svaki skriveni grijeh, hvala ti za riječ što i suze briše, jer takav se prijatelj rađa jednom i nikada više.
... su Tara prvi konj kojega smo dobili prije 4 godine i razmazili je tj. ne mi već tata. Nakon godinu dana Tara je točno na Uskrsno jutro oždrijebila Tenu malu kobilicu sa lisom u obliku križića. Naravno ta mala kobilica više nije mala sada je već jašimo i idemo na terene sa njoj i svakoga dana je sve bolja i bolja. Sljedeća dva konja koje smo dobili su Kontesa Nera prekrasna kobila koju nemože voljeti svatko (a ja nisam jedna od odnih koja ju jako voli) nekada je preskakala prepone ali sada je samo na terenima i na njima se non-stop natječe sa Barunom odnosno Snješkom (mi smo ga preimenovali zbog toga što zapravo ne postoji razlog zbog kojega se on zove tako ; barem ne fizički), on je konj kojega možete samo sanjati da imate kada idete na terene: ne boji se ničega i ima snage koliko vam srce želi čak i da nosi dvoje ljudi po terenu(isprobano ).
Tena, Kontesa Nera i Barun su smejšteni u PP Učka na Ranču Grabrova (o kojem ću vam pisati kasnije), Tara uživa u prekrasnoj privatnoj štali blizu Zagreba.
Velika pusa svima